Tvrđava Fortica

Fortica

Kao odlični pomorci Omišani su od 13. do poč. 15 stoljeća vršili nadzor nad plovidbom u Jadranskom moru ometajući tako razvijene komune na istočnoj obali Jadrana i Veneciju čiji su se ekonomski interesi pružali izvan Otranta. Stoga se u srednjovjekovnim portulanima Omiš( Almissa, Dalmissa, Dalmesa) ne ističe kao dobra luka, već kao opasno ishodište gusara, poput Saracena na Mediteranu ili Tatara na Crnom moru, a dubrovački Statut strogo zabranjuje prodaju brodova Omišanima. Napadi i pljačke bili su prvenstveno usmjereni na mletačke lađe i njihove posjede u Dalmaciji, kao i na brodove pod zastavom napuljskog kraljevstva. Vjerojatno su početkom 14. stoljeća za slobodnu plovidbu Jadranom Omišanima plaćali lučki gradovi Apulije i Marki.

Granica srednjovjekovnog teritorija Omiša s oblašću Poljica bila je rijeka Cetina, koja je na svom dugom toku oblikovala čudesne prirodne osobitosti. Nad kanjonom su smještene i granične tvrđave Kunjak i Visuć na donjoj Cetini koje su štitile omiški distrikt. Kada se 1423 godine spominje „castella circa Dalmissam“ uz već navedene tvrđave najznačajniju ulogu u obrani Omiša imala je tvrđava Starigrad koja se u povelji kralja Fridriha III. iz 1448 navodi kao „castrum Stary“, a u onoj aragonsko-napuljskog kralja Alfonsa V. iz 1456. dolazi pod nazivom „civitate Anziqua“. Ta je tvrđava smještena na vrhu brda nad Omišem, mjesta od strateškog značaja sa širokim pregledom svih kretanja srednjim Poljicima kao i plovidbe u morskom kanalu između Splita i Makarske. Ime Starigrad je hrvatski naziv za „stari grad“ jer nastaje na položaju antičkog kasteluma Oneum dok se „novi grad“ Omiš razvija u priobalju. Pod tim se imenom spominje u dokumentima na latinskom i talijanskom jeziku kao i u kartografiji od 15. do 17. stoljeća da bi se kasnije pod utjecajem talijanske vojne terminologije uvriježio naziv Fortica.

Tvrđava Starigrad se obnavlja u više navrata kroz 16. stoljeće (1534, 1559, 1566, 1571-1573, 1586) zbog povećane opasnosti od turaka. A veći su popravci vezani za doba Kandijskog rata (1645-1669). Krajem stoljeća Omiš više nije u graničnom mletačko-turskom području, s širenjem slobodnog teritorija slabi i strateška važnost ove tvrđave.

Tijekom domovinskog rata u Hrvatskoj (420 godina nakon turskih opsada) grupa ljubitelja spomenika iz Omiša uz pomoć školske djece i mladeži, bez značajnih tehnoloških inovacija, uspjela obnoviti ovu zapuštenu i oštećenu tvrđavu. Bilo je to njihov doprinos očuvanju i obrani nacionalne baštine, istodobno kada su hrvatski gradovi, zaštićeni svojim povijesnim fortifikacijama, odolijevali napadima suvremene artiljerije.

Mapa

  • Legenda