Dioklecijanova palača

Dioklecijanova palača

Smatra se da je car Dioklecijan dao palaču sagraditi s namjerom da se u nju povuče u vrijeme svoje unaprijed dogovorene abdikacije. Povijesne činjenice to većim dijelom i potvrđuju.

Nepobitne su činjenice da je Dioklecijan za vrijeme svog vladanja ratovao i u Egiptu protiv pobunjenika. Do danas je u okviru Palače pronađeno 11 egipatskih sfingi, a svi stupovi u palači izgrađeni su od kamena od kojeg su građena reprezentativne egipatske građevine. Izgradnja Palače simbolizira način upravljanja carstvom. Već smo rekli da je carstvo bilo podijeljeno u četiri tetrarha-četiri vladara – božanstva koji hodaju zemljom što simbolizira i četiri godišnja doba.U tom se svjetlu analizira i jezgra splitske palače s peristilom i četiri hrama koji nisu samo građeni da budu mauzolej nego i obredno središte novoga kulta božanskoga cara.

            Kompleks Dioklecijanove palače ima oblik nepravilnog pravokutnika. Duže stranice imaju oko 215 metara, a uže,sjeverna i južna oko 180 metara. Ukupna površina iznosi oko 30 000 četvornih metara. Poprečna ulica koja ide od zapadnih do istočnih vrata dijeli cijeli kompleks na dvije polovice. Južna je bila namijenjena carskim odajama i kultnim prostorima, a sjevernu su činila dva velika četverokutna bloka za poslugu i zaštitnu vojnu posadu. Jaki vanjski obrambeni zid bio je pojačan na uglovima sa četiri masivne četverokutne kule. Svaka od kopnenih vrata bila su čuvana po dvjema osmerokutnih kula; tako da je bilo ukupno 16 kula. Kopneni zidovi palače bili su u svojem gornjem dijelu rastvoreni velikim, jednostavnim lučnim prozorima, a južno pročelje okrenuto moru raščlanjeno je i vijencima, konzolama i polustupovima. Uzduž zidova palače tekao je stražarski hodnik. Kako se s vremenom u Palaču urastao srednjovjekovni grad, dobar dio izvorne arhitekture se sačuvao.

            Prilazeći palači s kopnene strane, možemo zaključiti da se sjeverni zid sačuvao u svojoj cijeloj dužini. Osmerokutne i četverokutne kule na samoj zidnoj površini su porušene, ali se jasno nadziru njihove pozicije. Veliki lučni prozorski otvori na gornjem katu pročelja sačuvani su i vidljivi, premda su zazidani. Sredinu sjevernog dijela krase velika Zlatna vrata – Porta aurea.. To je sigurno bio glavni ulaz u palaču i do njih je vodila cesta iz Salone. Glavni ukras s vanjske strane čine dvije niše sa strane vrata te tri iznad ulaza, kao i polukružni lukovi koje su nekad podržavali stupovi. Cijeli sklop je obogaćen ornamentiranom kamenom plastikom kapitela i konzola. Kapitel sa zapadne strane ima uklesano grčko ime ZOTIKOS, što je važan podatak o graditelju palače. Iznad zida sačuvane su četiri baze na kojima su izvorno vjerojatno stajali kipovi cara Dioklecijana i ostale trojice tetrarha. Vrata sa sjeverne strane imaju impresivno obrambeno dvorište koje je služilo odlučnoj obrani od neprijatelja. U dijelu stražarskog hodnika u srednjem vijeku izgrađena je i crkvica Svetog Martina koja je do danas sačuvala srednjovjekovna romanična obilježja, oltarna pregrada s posvetnim natpisom Bl. Martinu i Djevici Mariji, nadvratnik s natpisom svećenika Dominika, zatim bačvasti svod crkve i tri mala prozora koja su postavljena u zazidanim originalnim lučnim otvorima palače okrenutim obrambenom dvorištu.

Sjeveroistočna kula je u 18. st. preuređena za stambene potrebe. Originalni antički zad sačuvao se na njoj do visine prvog kata.

            Istočni zid može se sagledati u punoj duljini, ali su kasnije prigradnje poremetile ritam otvora. Četverokutne i osmerokutne kule srušene su u 18. st., a na današnje stanje , posebno od onog dijela vrata do jigoistočne ugaone kule, znatno je utjecala prigradnja, a kasnije rušenje kaštela Hrvoja Vukčića Hrvatinića. u 15. st. Istočna, kasnije nazvana Srebrna vrata po svojem obliku slična su sa sjevernima, ali su znatno skromnija po kompoziciji i ukrasu.. Tijekom stoljeća više puta su bila prigrađivana ili zazidana. U 18. st. nešto sjevernije od njih otvorena su u istočnom zidu nova, manja vrata.Srebrna vrata otvorena su i rekonstruirana u četrdesetim godinama, dok je unutrašnje obrambeno dvorište djelomično obnovljeno 1952. godine.

            Jugoistočna kula imala je izvorno prizemlje i tri kata, bila je za kat viša od sjevernih. Danas je sačuvana do drugog kata, a na vrhu je terasa. Gornji katovi kule bili su u srednjem vijeku sastavni dijelovi nadbiskupske palače. Prozori drugog kata zazidani su, ali se izvana jasno raspoznavaju.

            Zapadni zid palače najviše je stradao jer se grad najviše širio prema zapadu., pa je on djelomično srušen, a dio je urastao u nove građevinske sklopove. Tako je potpuno srušena jugozapadna kula dok se ostaci zapadnog zida najviše mogu vidjeti na Mihovilovoj širini.. Na istom prostoru mogu se razgledati ostaci ranosrednjovjekovne crkvice sv. Mihovila „na obali“ iz VII. ili VIII. st., prve crkve izgrađene izvan zidina palače. U doba kad se gradila crkvica doista se nalazila na obali, jer se odmah uz jugoistočnu ugaonu kulu nalazila uvala koja se prostirala na području današnjeg Trga braće Radić. Zapadna vrata, nazvana Željezna, bila su u srednjem vijeku glavna komunikacija između stare jezgre u Palači i novih gradskih četvrti.. Po svojem izgledu ona se ne razlikuju od Istočnih vrata, ali su bolje sačuvana, posebno njezino obrambeno dvorište, pa i dijelovi osmerukutnih kula s vanjske strane.U stražarskom hodniku iznad unutrašnjih vrata sagrađena je mala crkva Gospe od Zvonika (izvorno Sv. Teodor). Od izvorne crkve sačuvani su

križno-kupolni svodovi i zvonik iz XI. st., najraniji predromanički spomenik na našoj jadranskoj obali. Na tri malena kata zvonik kata je raščlanjen karakterističnim otvorima. Pod krovom se može primijetiti dekorativni vijenac, koji svojim oblikom najavljuje slijepe arkadice, tipičan ukras budućega romaničnoga stila.

            Južno pročelje Palače bitno se razlikuje od triju ostalih. Njega je u izvornom obliku oplakivalo more. Na sredini se nalaze mala, relativno neugledna vrata, kolokvijalno zvana Mjedena vrata, kojima se pristupalo izravno galiji. Prizemlje je imalo niz malih otvora koji su kasnije zazidani, ali se još mogu uočiti s unutarnje strane zida u dugom hodniku. Prvi kat pročelja otvarao se moru dugim hodnikom rastvorenim nizom lučnih prozora odijeljenih polustupovima. Ritmički niz prozora u sredini i na obje strane bio je prekinut povišenim, trodijelnim otvorima (ložama). Hodnik je otvarao izravan pogled na otoke, ali je bio i glavna komunikacija između različitih dvorana i carskih odaja.Južna fasada bila je tijekom stoljeća pregrađivana i pokrivena kasnijim dogradnjama. Širenjem obale na pročelju su dograđivane različite kućice koje su osim povijesnoga imale i ambijentalni značaj. U jeku purifikacije prostora početkom XX. st. one su sve porušene, a izgrađeni su objekti u duhu tradicionalne arhitekture njemačkog arhitekte Kellera. Oni su bez povijesne i umjetničke vrijednosti, ali su nizom prizemnih trgovačkih objekata znatno oživjeli prostor Rive.

            Dioklecijanov stan zauzimao je cijelu južnu četvrtinu zgrada u visini dva kata. Prizemlje (kolokvijalno nazvano Dioklecijanovim podrumi je zapravo nosač prostorija na katu. Prostor Dioklecijanova stana uglavnom je uništen brojnim predgadnjama, dok su prostori u prizemlju dobro sačuvani.

            Dvije osnovne osi Dioklecijanovih podruma su Vestibula, središnja dvorana te poprečna koju predstavlja šetnica uzduž južnoga pročelja.. Sve ostale dvorane bile su povezane ovim dugačkim hodnikom. Uz središnju dvoranu nalazio se niz manjih odaja careve osobne straže. Zapadni dio sastoji se od dvorana za primanje i intimnih carskih odaja, dok je u istočnom dijelu bio cijeli kompleks blagaonice te prostori kojima nije još utvrđa namjena. U Vestibul se ulazi s Peristila. To je dvorana čija konstrukcija izvana ima četvrtast oblik, dok je unutra kružnoga tlocrta.. Ovaj je raščlanjen polukružnim nišama i presvođen kupolom. Gornji dio svoda kupole je porušen. Izvorno su zidovi bili obloženi mozaicima i ukrasnim mramornim pločama. Od prvoga kata sačuvali su se i dijelovi triklinija (blagaonice) te dio zidova zapadne dvorane za primanja.

Triklinij je naziv po ležaju koji su Rimljani upotrebljavali prilikom blagovanja u poluležećem stanju.Blagaonica Dioklecijanova stana zapremala je veliki dio prostora istočnog dijela. Sastojala se od velike dvorane i triju manjih dvorana i ulaznih prostora.. Velika središnja dvorana blagaonice iznutra je četvrtasta, dok je unutrašnji prostor oktogonalan, dodatno raščlanjen polukružnim nišama. Na prostoru carske palače bio je u XIV. st sagrađen samostan sv. Klare, koji je 1883. god. preseljen.

            Sjeverno od kompleksa triklinija otkriven je istočni kompleks kupaonica-termi. Pronađeni ostaci odnose se na polukružni bazen za toplu vodu, koji je s jedne strane imao toplu peć, a s druge je sustav za grijanje podova i okolnih zidova. Podzemne dvorane su se dobro sačuvale zahvaljujući činjenici da su vrlo rano bile zatrpana otpadnim materijalom, premda su se i u njih bili naselili izbjegli stanovnici Salone. Najveća dvorana kao i ostale iskopane su 1945. god., a sustavna iskapanja traju od 1955. godine Dvorane su otvorene za razgledavanje i danas se u njima održavaju značajne kulturne manifestacije.

            Peristil je jedan od najznačajnijih arhitektonskih dijelova Palače. On obuhvaća dosta veliki prostor na uzdužnoj osi Palače., koji je sa tri strane uokviren stupovima. Prostor Peristila je spušten za tri stepenice. S Peristila je omogućen pristup carskom stanu na svom južnom dijelu, dok se sa istočne strane omogućuje pristup carevu mauzoleju. Na zapadnoj strani otvara pristup trima hramovima Palače. Na južnoj strani četiri vitka visoka stupa s korintskim kapitelima nose trokutasti zabat iznad polukružnog luka. Oni tako tvore Protiron, monumentalni ulaz u Dioklecijanov stan. Između središnjih stupova Protirona nalazila se ograđena carska loža u kojoj se u posebnim prilikama pojavljivao car. Peristil je izgrađen za potrebe religijskog rituala u kojem se car pokazivao podanicima kao živi bog, a oni su mu odavali počasti ležeći pred njim na pločniku. Na vrhu Protirona bila je postavljena monumentalna skulptura, vjerojatno konji u četveropregu. Lijevo i desno od Protirona nalazi se kolonada (sa po pet) sa po šest vitkih korintskih stupova na koje se oslanja sedam lukova s bogato ukrašenim vijencem. U (XII. i XIV.) 16. i 17. st. Protiron je primio dvije kapele, Gospu od Začeća i Gospu od Pojasa te središnji barokni luk. Na istočnoj strani u srednjem vijeku nastala je splitska katedrala za koju je (u XII. i XIV.) između 13. i 16. st izgrađen i monumentalni zvonik. Na kraju istočnog dijela Peristila nalazi se i renesansna crkvica sv. Roka, pregrađena 1516. godine iz ranije romaničke kuće. U prostor na zapadnoj strani urasle su kasnije srednjovjekovne građevine. Prostor Peristila koristi se za glazbene i kazališne priredbe splitskog ljetnog festivala. Istočno od Peristila nalazi se mauzolej cara Dioklecijana. On je smješten u pravokutnom dvorištu ograđenom visokim zidom. To je hram centralnoga tipa s vanjskim hodnikom Tvore ga stupovi oko oktogonalne zgrade i pokriven je kasetiranim kamenim stropom. Unutrašnjost hrama kružnog je tlocrta raščlanjena polukružnim pravokutnim nišama. Dva vertikalna niza stupova od plemenita kamena u boji nose raskošno ukrašene vijence. Vijenac pod samom kupolom figurativnog je karaktera i na njemu možemo uočiti portrete cara Dioklecijana i njegove supruge carice Priske, uokvirene lovorovim vijencem koji pridržavaju krilati dječaci. Na istom vijencu prikazan je prizor lova, što je motiv karakterističan za grobni kult U centru mauzoleja stajao je sarkofag s tijelom pokojnog cara, ali je u ranom srednjem vijeku uklonjen. Pod mauzolejom se nalazi kripta kružnog tlocrta, koja je u srednjem vijeku pretvorena u crkvu sv. Lucije. U vrijem kada se Palača pretvarala u grad, mauzolej je postao katedrala sv. Marije, ali se dosta rano počela nazivati crkvom sv Dujma, solinskog mučenika, čiji je oltar bio postavljen u katedrali u ranom srednjem vijeku. S istočne strane u XVII. st, u vrijeme baroka, dograđen je prostor kora katedrale.

            U jugozapadnom uglu Peristila smjestila se romaničko-ranogotička palača koja je doživjela niz velikih preinaka u vrijeme renesanse, a barokno vrijeme donijelo joj je i balkon koji strši na peristilskoj fasadi.

            Uz sjeverozapadni dio Peristila smjestila se i palača Grisonogo-Cipci, koja djeluje kao da je ugrađena u zapadnu kolonadu Peristila. Preuređenjem kavane Luxor u njenom prizemlju pronađen je i nalaz podnice Venerina hrama kao i romanične lože s očuvanim stupovima kapitelima i lukovima. U XV: st. došlo je do diobe palače. Njezin južni dio pripao je obitelji Cipci, što se vidi po grbu rađenom u stilu kićene gotike, karakterističnom za radionicu Jurja Dalmatinca. Obitelj Cipci je koncem XVI. st. dogradila još jedan kat palače; izgrađen u renesansnom stilu i vjerojatno je dio radionice Nikole Fiorentinca.

            Jugozapadno od krstionice otkriven je sklop zapadnih terma, rimskih kupaonica sa sličnim ostacima s onima pronađenim u sklopu istočnih terma, što upućuje na isti način grijanja i opskrbe vodom.

            Na poprečnoj ulici-dekumani- uz istočna vrata smjestila se i klasicistička palača, jednostavnih suzdržanih linija i skladnih proporcija, u kojoj je početkom XIX. st. djelovala Klasična gimnazija. Na zapadnoj strani dekumane smjestila se palača Cindro, jedan od najljepših primjera barokne arhitekture renesansnog graditeljstva u Splitu.

            Od velike sjeverozapadna zgrade ima malo ostataka. Sjeverna ulica , koja je u antičko vrijeme išla s unutrašnje strane sjevernoga zida, preoblikovana je u srednjovjekovnu ulicu s mnogo sačuvane arhitekture iz tog razdoblja. Sjeveroistočna antička zgrada sačuvala se u nalazima nekih podnih mozaika. U istočnoj ulici sačuvani su originalni masivni piloni trijema koji je tekao uz zidove palače. Prostor sjeveroistočne antičke zgrade siječe poprečna srednjovjekovna ulica(danas Papalićeva) u kojoj se nalazi veliki kompleks kasnogotičke palače Papalić. Ona je jedna od najljepših gotičko-renesansnih palača u Splitu.. U dvorištu palače nalazi se prizemna loža, a na kat se stiže vanjskim stubištem. Na prvom katu sačuvana je velika dvorana osvijetljena lijepom i monumentalnom kvadriflorom. U zgradi je smješten Muzej grada Splita. U sklopu muzeja nalazi se i Galerija Vidović, posvećena najznačajnijem splitskom slikaru XX. st.

            U XII. i početkom XIV. st sagrađen je zvonik sv. Duje u kasnoromaničkom stilu. Početkom XVI. st. sagrađen je još jedan romanički kat, dok gradnja tornja završava gotičko-renesansnim završetkom. Ova značajna građevina već stoljećima simbolizira Split i odredila njegov vizualni identitet. Prilikom rekonstrukcije zvonika u XIX. st. njegov gotičko-renesansni završetak zamijenjen je neoromaničkim završetkom , čime se izgubila živahnost originala. Na njegovom ulazu su dvije figure lavova, po svojim osobinama slični onima ispred trogirske katedrale. Na prvom katu ostali su na izvornom mjestu sačuvani prizori Blagovijesti i rođenja Kristova, čija se finoća izrade veže za radionicu majstora Radovana, koji je u isto vrijeme djelovao i u Trogiru. Znatno su grublji i robusniji reljefi koji prikazuji svetoga Staša, svetoga Dujma i sv. Petra, a na njima se potpisao majstor Otto, očito kipar sjevernjačkog podrijetla. Istom kiparu pripisuju se i luk s lovačkim prizorima pod svodom zvonika.

 

CRKVA SVETOGA DUJMA

 

            Jedan od najbolje sačuvanih primjera drvorezbarstva su vrata splitske katedrale koja je izrezbario Andrija Buvina 1214. godine. Vratnice su napravljene od orahovine na podlozi od hrastovih dasaka. Visoke su 530, a široke 360 cm.Sastoje se od dvaju krila. Svako krilo sadrži 14 slika iz Kristova života. Na lijevom krilu su prizori iz Isusova djetinjstva, od navještenja do uskrsnuća Kristova, a na desnoj prikazi Kristove muke, smrti i Uzačašća. Prostor između kaseta ispunjaju trake ukrašene motivom svinute lozice i grozdova te pticama koje kljucaju grožđe.

            Lijevo od ulaza u katedralu smjestila se bogato urešena kamena propovjedaonica izvedena u kasnoromaničkom stilu. Sa šest vitkih stupova s živo ukrašenim kapitelima je šesterokutna propovjedaonica bogato raščlanjena nizom slijepih arkada s dvostrukim stupićima od raznobojna mramora, reljefnim prikazima i simbolima evanđelista.

            Drvene korske klupe bogato ukrašene u romaničkom stilu postavljene su u dozidani barokni kor iz XVII. st. Ona su kvalitetan drvorezarski rad iz XIII. st. koji pokazuje utjecaj lombardijske romanika, ali i Bizanta i islamske dekoracije. U sedam tokarenih vodoravnih pojasa smještene su rezbarije s motivima životinja i biljaka. Na četiri kraja naslona postavljeni su drveni reljefi splitskih svetaca zaštitnika.

            U jugoistočnoj niši katedrale smjestio se oltar sv. Duje, koji se sastoji od starokršćanskog sarkofaga te predromaničke ploče s pleternim ukrasom. Nad njim je kipar Bonino iz Milana 1427. god. izgradio novi u duhu kasne gotike. Prizorom dominira ležeći svečev lik natkriljen kamenim baldahimom, a u reljefu su prikazani i svetački likovi. Kameni oltarni ciborij istoga majstora islikao je u duhu gotičkog slikarstva splitaki slikar Dujam Vušković. Dvadeset godina kasnije, 1448., majstor Juraj Matejev Dalmatinac uzradio je na sjeveroistočnoj niši katedrale oltar sv. Staša, što je najbolji skulpturni domet gotičko-renesansnog stila kod nas. Među skulpturnim prikazama ističe se reljef s prizorom Kristova bičevanja.

            Sjeverni barokni oltar sv. Dujma izradio je 1766./67. poznati mletački kipar G.M.Morlaiter. Bogato raščlanjen oltar sastoji se od sarkofaga koji rukama pridržavaju alegorijski ženski likovi Vjere i Postojanosti. Na antependiju oltara u meko modeliranom reljefu prikazan je prizor mučeničke smrti prvog solinskog biskupa.

            Glavni oltar katedrale rađen je u baroknom stilu i nalazi se u prigrađenom koru. Svod nad njim oslikao je u baroknom stilu domaći majstor Matija Pončun.

            U katedrali se nalazi više vrijednih raspela iz različitih razdoblja.

            U zgradi sakristije koja je prigrađena s jugoistočne strana nalazi se riznica katedrale s brojnim vrijednim crkvenim umjetninama od ranog srednjeg vijeka do baroka. To su u prvom redu relikviji i liturgijski predmeti od plemenitih metala, liturgijske knjige i stari rukopisi te ikone i vrijedna misna odjeća. Među najvrjednije knjige ubraja se i Splitski evanđelistar iz VII./VIII. st. Posebna je znamenitost riznice bogato urešen rukopis Histotia salonitana, kronika splitske crkve , koju je u XIII. st. napisao Toma Arhiđakon. To je jedan od najznačajnijih izvora

za izučavanje povijesti Splita i cijeloga područja Dalmacije.

            Na zapadnoj strani, u osi mauzoleja, smješten je pravokutni (Jupiterov) hram. No je pravokutna tlocrta s visokom podnicama šest stupova koji formiraju trijem na istočnoj strani. Stupovi i trijem nisu sačuvani. Pred hramom se nalazi i egipatska skulptura sfinge.

            U kršćansko doba hram je pretvoren u krstionicu stolne crkve, a njegova kripta u minijaturnu crkvu sv. Tome. U unutrašnjosti krstionice nalazi se sarkofag nadbiskupa Ivana Ravenjanina , osnivača salonitanske nadbiskupije, u novom gradu ukrašen reljefnim motivom ljiljana, te sarkofag nadbiskupa Lovre iz XI. st., koji je opravljao splitskom crkvom u vrijeme hrvatskih vladara. Krsni zdenac postavljen je vjerojatno u XII. st. Njegov je tlocrt u obliku križa. Očito je napravljen od ploča koje su nekoć pripadale nekoj oltarnoj pregradi. Ploče su bogato ornamentirane motivima pleternog ukrasa, a među njima ističe se ona s reljefom pentagrama i pticama koje jedu grožđe. Jednako je likovno vrijedna i kamena ploča iz XI. st. na frontalnom dijelu krsnog vijenca koja prikazuje hrvatskog vladara na prijestolju. Stil reljefa se dovodi u vezu s Dmitrom Zvomimirom. U krstionici se nalazi i brončani kip sv Ivana Krstitelja iz 1954. , kasni rad Ivana Meštrovića.

            Sveti Dujam, svetac zaštitnik Splita, bio je podrijetlom iz Sirije. Lokalna splitska tradicija iz ranog srednjeg vijeka drži da je bio učenik samog sv. Petra. Povijesna je činjenica da je bio kršćanski naučitelj i i prvi salonitanski biskup koji je krajem III. i početkom IV. st. umro mučeničkom smrću prilikom žestokih progona kršćana u vrijeme Dioklecijana. Bio je ukopan u Solinu. Bivši Dioklecijanov mauzolej u Splitu , koji je u međuvremenu postao kršćanskom crkvom, uskoro se počeo nazivati njegovim imenom.

Mapa

  • Legenda